Vesna Mišak žena je velikoga srca i žena od riječi i akcije. Ona je majka i policijska službenica, koja se puna snage i vjere bavi i humanitarnim radom.

Poznata nam je po brzoj reakciji kada je samohranoj majci s petero sinova u Slavoniji odvezla s prijateljicom automobil pun hrane, odjeće, obuće i drugih potrepština potrebnih za najosnovnije životne potrebe. Vidjevši u kakvim uvjetima i trošnoj kućici na rubu rušenja ova obitelj živi, Vesna je zacrtala cilj – sagraditi novu kuću ovoj šesteročlanoj obitelji dostojnu čovjeka. Pokrenula je prikupljanje donacija putem facebook profila. Deset mjeseci nakon prve objave novosagrađena kuća bila je pod krovom, a uskoro su stigla i vrata i prozori. Na svom profilu napisala je: Uspjela sam odraditi svoj zacrtani cilj, iako su oni koji su mi trebali pomoći digli ruke od svega. Eto, ja nisam digla ruke nego kuću.

Vesna nastavlja pomagati dalje: prikuplja i šalje pakete hrane, posteljine, odjeće i obuće za sve potrebite. Nabavlja namještaj, krevete, dječje stolove, školske klupe. Često uzima od sebe da bi dala drugima. Žena je koja je spremna u svakoj prilici priskočiti u pomoć – materijalno, financijski ili dobrotvornim radom. Od svoje plaće daje drugima da olakša život, da ih nahrani, da im potrebno za život. Pomaže i obilazi, nesebično dajući sebe i svoje vrijeme, a financijski pomaže i beskućnicima.

Vesna Mišak je žena velikoga srca i duše koja na ulici i u novinama prati kome treba pomoći, brzo organizira pomoć i donosi je onima kojima je potrebna. Strogo se drži pravila i zakona i usprkos birokraciji i komplikacija ona ispunjava cilj- sagraditi kuću, odjenuti i obući one koji nemaju, nahraniti gladne.

Snježana Sabolek, rođena 1974 g., poznata je kao socijalno vrlo osjetljiva osoba. Posebno prema starima, djeci i bolesnima. Sudjelovala je također i u prosvjedima za radnička prava. Svakodnevnim zalaganjem i osobnim primjerom potiče i usmjerava druge na davanje. Kroz svoje aktivističko djelovanje u Međimurskoj županiji pridonijela je mnogim potrebitima kojima je pomoć u odjeći i hrani bila potrebna – odmah.

Upravo ovakvo dobrotvorno djelovanje dovelo ju je i do toga da se nađe na  listi za Sabor Jedine opcije, gdje je postigla vrlo dobre rezultate. Snježana ima svoju stranicu koju vodi nekoliko mjeseci i koja je rado čitana od strane posjetitelja, a putem koje govori o konkretnim problemima koji muče građane.

Sudjelovala je također u akcijama donacije pomoći za bolesne, jedna od tih je bila pomoć Splićaninu Vedranu Sabadi koji je svojom borbom za život dirnuo Hrvatsku. Posebno je osjetljiva na nepravdu i kako sama kaže: “Smatram da sam rođena da nikada ne okrećem glavu. Krenula sam jednostavno tim ljudskim putem,zbog sebe i zbog drugih. Osjećam da tako treba, to je ljudski put, po mom mišljenju jedini pravi.”

Spremno se odaziva na sve akcije bilo u činu prosvjeda za ljudska prava ili pak činu davanja. Smatra da se nikada ne smije propustiti pomoći nekome samo zato što nismo u mogućnosti učiniti nešto veliko.

Sanja Perković žena je bogata pozitivnom energijom, vedrinom i optimizmom. Inspirira druge i velikodušno poklanja svoje slobodno vrijeme kako bi pomagala drugima. Osjetljiva na potrebe drugih, često inicira i provodi humanitarne akcije u Bjelovaru, nesebično poklanjajući svoje vrijeme i sredstva.

Sanja je u vrijeme velikih poplava prva u Bjelovaru pokrenula i organizirala humanitarnu akciju Slavonija – Gunja. Osim što je sama prikupljala pomoć, potaknula je brojne prijatelje i građane u prikupljanju pomoći, ali i odvozila prikupljeno u Gunju, u čemu joj pomaže obitelj i prijatelji.Ponijela se kao prava humanitarka što ona uistinu i jest.

Sudjelovala je u organizaciji humanitarne akcije Život za život kojom su se prikupljala sredstva za liječenje bolesnog sugrađanina Šekija. U humanitarnoj akciji Zima protiv stepenica pomagala je u prikupljanju sredstava za kupnju gusjeničara za bjelovarskog sportaša atletičara s invaliditetom Ivana Zimu. To su možda najpoznatije akcije, ali niz je njezinih dobrih djela i pomaganja drugima koja nisu zapisana.

Sanja promiče istinske vrijednosti i teške ljudske sudbine pokreću je na djelovanje i pomaganje. Samozatajna u svome djelovanju, ne traži medijsku pozornost jer samo želi pomagati. Ima nevjerojatnu vedrinu, pravi je motor u timu, pozitivne je energije i smisla za organizaciju posla. A ona samo smatra da je karika u plemenitom lancu. Spremna je pomoći bilo kada i u bilo čemu, a zauzvrat ne traži ništa.

Sandra Sambrailo, Dubrovkinja koja je cijeli svoj život nesebično podredila radu u zajednici dobitnica je nagrade Grada Dubrovnika „Vlaho Brangjolica“ za volonterku godine. Članica je Društva za zaštitu životinja Dubrovnik koje se petnaest godina brine o napuštenim životinjama u skloništu na Žarkovici. Prilikom nedavne akcije u kojoj je dio pasa sa Žarkovice, prema nalogu Veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede uz asistenciju policije, usred noći odveden u druga skloništa, Sandra Sambrailo bila je i pritvorena i zadržana neko vrijeme u policijskoj postaji.

Ona je žena koja je sudjelovala u Domovinskom ratu, a danas zbog svoje posvećenosti napuštenim životinjama, poznata je cijeloj Hrvatskoj pa i puno šire. Nakon rata su mnoge životinje lutale po gradu, okupljale se u čopore i napadale ljude što je bio veliki komunalni problem u Dubrovniku.

Sandra je 2001. godine u svojoj Župi dubrovačkoj okupila 50-ak pasa i 20 mačaka, a vodi azil na Žarkovici od 2004. godine, dakle bavi se humanitarnim radom već punih 15 godina. Do sada je udomila preko 1000 životinja koje su našle svoj dom od Hrvatske pa sve do Amerike. O azilu i Sandri se već puno toga zna, međutim manje se zna činjenica da je Sandra podigla kredite kako bi odbačenim životinjima omogućila uvjete preživljavanja. Ona već tri godine praktički živi na Žarkovici kako bi čuvala napuštene životinje u azilu, jer ih ne može ostaviti. Azil nema struje niti tekuće vode. Ona živi za njih tristotinjak, koliko ih ima u utočištu trenutno, 24 sata dnevno, po kiši, buri, temperaturama koje idu od minusa pa do plus 40. Bez ijedne kune pomoći.

Ona je sretna kad spasi jedno malo srce, jednu dušu skrivenu u malom dlakavom tijelu. Ona je alfa njihovog čopora, ona je svjetlo na kraju tunela. Ne samo za životinje, nego i za ljude. Ona ima veliko srce, osoba je koja se u velikoj mjeri nesebično daje što se rijetko može sresti i vidjeti. Požrtvovna je, draga i hrabra žena, koja za sebe kaže da je mala, zaslužuje biti poznata javnosti i primjer drugima. Zbog ljudi i ostavljenih životinja.

Nada Domitrović jedna je od osnivačica današnje Udruge osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji „Maslačak“ Križevci. Samohrana je majka djevojke od 34 godine s intelektualnim teškoćama te je prije 26 godina, kada je osnovana Udruga, uvidjela da roditeljima djece s teškoćama u razvoju treba pomoć i podrška u skrbi za njihove članove.

Teta Nada, kako je svi u Udruzi zovu, je u jednom mandatu bila predsjednica Udruge, u dva mandata tajnica, a u posljednje vrijeme obavlja poslove voditeljice Kluba „Maslačak“ koji djeluje unutra Udruge i članice Upravnog odbora. Od osnivanja Udruge do danas je uložila bezbroj volonterskih sati u „borbu“ za prava osoba s intelektualnim teškoćama. Povodom obilježavanja 25. godišnjice rada Udruge dodijeljena joj je Zahvalnica za 25 godina aktivnog članstva i volontiranja. Za 20. godišnjicu Udruge sudjelovala je kao autor u obilježavanju obljetnice izradom teksta i objavom publikacije Naših dvadeset (20) godina. Teta Nada ima status roditelja njegovatelja, ali uz skrb za svoju kćer svakodnevno radi na senzibilizaciji zajednice o osobama s intelektualnim teškoćama te ukazuje na njihove mogućnosti, ali i potrebe.

Sudjelovala je u izradi dokumenata važnih za rad Udruge, a zalaže se i za gradsku i županijsku strategiju za osobe s intelektualnim teškoćama. Teta Nada je inicijator brojnih ideja koje su prerasle u projekte putem kojih se doprinijelo boljoj kvaliteti života djece s teškoćama u razvoju i osoba s intelektualnim teškoćama, a njenih 26 godina aktivnog rada i isto toliko volontiranja zaslužuje pohvalu i vrijedno je divljenja.

Jedna od njenih ideja i zagovaranja Udruge koje je i ostvareno je dobivanje od Grada Križevaca stambene kuće na korištenje. Nakon obnove dobivene kuće stvoreni su bolji uvijeti za skrb o osobama s intelektualnim teškoćama u velikoj mjeri zahvaljujući teti Nadi. Na taj način Udruga i teta Nada doprinose deinstitucionalizaciji osoba s intelektualnim teškoćama i probijaju puteva dostojanstvenog života s otvorenim mogućnostima za svoje članove u usvajanju novih znanja i vještina svakodnevnog življenja koji njihove živote čini bogatijima u čemu i teta Nada svakodnevno daje svoj doprinos.