Već više od dvadeset godina Zagrepčanka Marina Radočaj pomaže pojedincima, obiteljima, institucijama – samostalno ili angažiranjem drugih putem osobnih kontakata i Interneta.
1999. godine postala je jedina volonterka britanske humanitarne organizacije Convoy of Hope u Hrvatskoj i tijekom pet godina radila na organizaciji, logistici i dopremanju oko 10 konvoja s gotovo 200 tona humanitarne pomoći. Za ratnih je godina pomoć organizacije bila usmjerena prognanicima i izbjeglicama, a kasnije dječjim domovima, ustanovama za djecu s posebnim potrebama i bolnicama.
Tijekom četiri godine (2000-2004. g) kontinuirano se brinula o dopremi humanitarne pomoći u vidu hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština za Dječji dom Sv. Terezije od malog Isusa. Marina je animirala velik broj ljudi – djeca su dobivala poklone sa svih strana. Potaknula je svoje kolege, članove Uprave tvrtke u kojoj je zaposlena, poznanike, prijatelje, studente, prijatelje svoje kćeri… šireći mrežu dobročinstava i dobrih djela. Dom je njezinim zalaganjem dobio i znatnu financijsku pomoć.
Posljednjih nekoliko godina povremeno pomaže azilima za životinje i angažirana je kao socijalizatorica pasa prije udomljavanja.
Uspješno je surađivala u raznim humanitarnim akcijama koje je provodila OŠ Matije Gupca, tijekom školovanja kćeri, a i nakon njega, te radila na suradnji škole i dječjeg doma. S osobitim se trudom uključuje u sve akcije pomoći djeci ili mladima bez roditeljske skrbi i zahvaljujući njezinom brizi mnogi su stali na svoje noge i uspješno uključeni u zajednicu. Također, godinama je promovirala taekwondo, te pronalazila sponzore i donatore klubu kako bi djeca bila posvećena ostvarenju vrhunskih rezultata.
Pomogla je brojnim ustanovama u različitim akcijama i projektima – Centru Stančić tijekom višegodišnjega projekta, Centru za autizam u Zagrebu, bolnici u Petrinji, Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu, Dječjem domu i lječilištu u Lipiku, vukovarskoj, kninskoj i karlovačkoj bolnici, Udruzi djece s Down sindromom u Osijeku, te brojnim, brojnim pojedincima.
Nakon stradanja kćeri u prometnom udesu 2011., pridružila se Udruzi obitelji osoba stradalih u prometu koja joj je pomogla u najtežim trenucima. Ciljevi udruge su zaštita prava na život, poboljšanje cjelokupne prometne politike i kulture, pružanje pomoći obiteljima stradalih, edukacije mladih za odgovornije ponašanje u prometu te podizanje svijesti o toj problematici. Otvorila je FB stranicu, a ove godine je bila i delegat na Generalnoj Skupštini FEVR-a, te predstavila projekt za koji su zainteresirane i brojne europske organizacije, također članice FEVR-a. Za projekt je zainteresirano i Ministarstvo Pravosuđa.
Kad čuje da nekome treba pomoć, Marina se smjesta odaziva – nazvat će nekoga, donijet će nešto, smislit će rješenje i kad se problem čini nerješivim. Kad joj zahvalite za pomoć, skromno ističe kako ništa nije učinila sama te da je za sve zaslužna velika pomoć i suradnja i poznatih i nepoznatih ljudi. No sve je njih Marina potaknula na to da čine dobro i zato svakako zaslužuje kandidaturu za dobrotvorku godine!