Marijana Ivanić Vuga primjer je društveno osviještene i aktivne osobe, dobrotvorke.
Bez obzira na svoju mladost, bila je spremna učiti, pokazivala je samoinicijativu u mnogim područjima, te je bila svjesna da tijekom svog studija teologije nije samo polagala ispite iz raznih predmeta već se aktivno, svesrdno i s pozitivnom i optimističnom motivacijom izgrađivala u svestranu, zrelu i odgovornu osobu koja je bila spremna upustiti se u izazove humanitarnog rada kako s djecom, tako i s odraslim osobama koje su prošle različite oblike zlostavljanja i zanemarivanja tijekom svog života. Tako je za vrijeme studija i intenzivno pomagala u resocijalizaciji djevojčice s Downovim sindromom, a nakon završetka studija dragovoljno je i intenzivno skrbila za dvije osobe treće životne dobi od kojih je jedna bila osoba s težim invaliditetom. Za vrijeme studija se zaposlila, vratila kući u Dugu Resu, ali i dalje nastavila pomagati – ovaj put jednoj slijepoj osobi – i volontirati s udomljenom djecom u Zagrebu. Po završetku magisterija, uz punovremeni posao u Zagrebu i tri sata svakodnevnog putovanja do posla i natrag, suosnovala je u Zagrebu udrugu za pomoć beskućnicima i ostalim socijalno ugroženima „RCCG Dom nade“.
Poslovne i obiteljske obveze nikad je nisu sprječavale da ostatak energije i vremena u potpunosti posveti pomaganju najpotrebitijima i senzibiliziranju šire javnosti u cilju izgradnje kvalitetnijeg života društvene zajednice.
Danas je Marijana predsjednica udruge, majka četverogodišnje djevojčice i aktivna trudnica pred porodom. Ova činjenica ne govori samo o veličini njezine volje, energije i angažiranosti, već i o vrijednosti žene u društvu. Njezin životni primjer govori koliko gorljivo promovira vrijednosti uloge žene u društvu i osnažuje druge žene u pravcu aktivnog društvenog angažmana.
Marijana je suvoditeljica projekta dnevnog boravka za beskućnike, jedinog na području grada Zagreba, Zagrebačke županije i šire, s obzirom na to da je jedan od dva postojeća u Republici Hrvatskoj. Prisutna je u gotovo svim aktivnostima i humanitarno-karitativnim akcijama udruge. Iako se ne vidi „okom kamere“, bez njezinih gotovo nadljudskih napora i nesebičnog doprinosa većina tih aktivnosti i akcija ne bi bila ni približno uspješno realizirana, ako bi se uopće realizirale.
Ne štedeći sebe, obveze preuzima samoinicijativno i izvršava samoprijegorno. Ne samo da sve što radi, radi s ljubavlju i pro bono, nego također izdvaja i ulaže vlastita materijalna i financijska sredstva u humane i humanitarne projekte. Time svima daje primjer konkretnog aktivizma i prakticiranja altruizma na djelu. Njezine inspiracije, motivacije i unutrašnji porivi da pomaže ljudima u potrebi zaista su pohvalni i daju poticaj drugima da se pokrenu i pomognu ljudima u potrebi u našoj društvenoj zajednici.
Stoga i mi, inspirirani navedenim crtama iz njezina dosadašnjeg života i djela, ne propuštamo priliku predložiti Marijanu za ovogodišnju nagradu ‘Josipa Vancaš – dobrotvorka godine’, koja bi značila ne samo priznanje za dosadašnji njezin trud, već i motivaciju za nastavak zalaganja u pravcu boljeg i pravednijeg društva.