Poznata nam je po brzoj reakciji kada je samohranoj majci s petero sinova u Slavoniji odvezla s prijateljicom automobil pun hrane, odjeće, obuće i drugih potrepština potrebnih za najosnovnije životne potrebe. Vidjevši u kakvim uvjetima i trošnoj kućici na rubu rušenja ova obitelj živi, Vesna je zacrtala cilj – sagraditi novu kuću ovoj šesteročlanoj obitelji dostojnu čovjeka. Pokrenula je prikupljanje donacija putem facebook profila. Deset mjeseci nakon prve objave novosagrađena kuća bila je pod krovom, a uskoro su stigla i vrata i prozori. Na svom profilu napisala je: Uspjela sam odraditi svoj zacrtani cilj, iako su oni koji su mi trebali pomoći digli ruke od svega. Eto, ja nisam digla ruke nego kuću.

Vesna nastavlja pomagati dalje: prikuplja i šalje pakete hrane, posteljine, odjeće i obuće za sve potrebite. Nabavlja namještaj, krevete, dječje stolove, školske klupe. Često uzima od sebe da bi dala drugima. Žena je koja je spremna u svakoj prilici priskočiti u pomoć – materijalno, financijski ili dobrotvornim radom. Od svoje plaće daje drugima da olakša život, da ih nahrani, da im potrebno za život. Pomaže i obilazi, nesebično dajući sebe i svoje vrijeme, a financijski pomaže i beskućnicima.

Vesna Mišak je žena velikoga srca i duše koja na ulici i u novinama prati kome treba pomoći, brzo organizira pomoć i donosi je onima kojima je potrebna. Strogo se drži pravila i zakona i usprkos birokraciji i komplikacija ona ispunjava cilj- sagraditi kuću, odjenuti i obući one koji nemaju, nahraniti gladne.

Upravo ovakvo dobrotvorno djelovanje dovelo ju je i do toga da se nađe na  listi za Sabor Jedine opcije, gdje je postigla vrlo dobre rezultate. Snježana ima svoju stranicu koju vodi nekoliko mjeseci i koja je rado čitana od strane posjetitelja, a putem koje govori o konkretnim problemima koji muče građane.

Sudjelovala je također u akcijama donacije pomoći za bolesne, jedna od tih je bila pomoć Splićaninu Vedranu Sabadi koji je svojom borbom za život dirnuo Hrvatsku. Posebno je osjetljiva na nepravdu i kako sama kaže: “Smatram da sam rođena da nikada ne okrećem glavu. Krenula sam jednostavno tim ljudskim putem,zbog sebe i zbog drugih. Osjećam da tako treba, to je ljudski put, po mom mišljenju jedini pravi.”

Spremno se odaziva na sve akcije bilo u činu prosvjeda za ljudska prava ili pak činu davanja. Smatra da se nikada ne smije propustiti pomoći nekome samo zato što nismo u mogućnosti učiniti nešto veliko.

Sanja je u vrijeme velikih poplava prva u Bjelovaru pokrenula i organizirala humanitarnu akciju Slavonija – Gunja. Osim što je sama prikupljala pomoć, potaknula je brojne prijatelje i građane u prikupljanju pomoći, ali i odvozila prikupljeno u Gunju, u čemu joj pomaže obitelj i prijatelji.Ponijela se kao prava humanitarka što ona uistinu i jest.

Sudjelovala je u organizaciji humanitarne akcije Život za život kojom su se prikupljala sredstva za liječenje bolesnog sugrađanina Šekija. U humanitarnoj akciji Zima protiv stepenica pomagala je u prikupljanju sredstava za kupnju gusjeničara za bjelovarskog sportaša atletičara s invaliditetom Ivana Zimu. To su možda najpoznatije akcije, ali niz je njezinih dobrih djela i pomaganja drugima koja nisu zapisana.

Sanja promiče istinske vrijednosti i teške ljudske sudbine pokreću je na djelovanje i pomaganje. Samozatajna u svome djelovanju, ne traži medijsku pozornost jer samo želi pomagati. Ima nevjerojatnu vedrinu, pravi je motor u timu, pozitivne je energije i smisla za organizaciju posla. A ona samo smatra da je karika u plemenitom lancu. Spremna je pomoći bilo kada i u bilo čemu, a zauzvrat ne traži ništa.

Ona je žena koja je sudjelovala u Domovinskom ratu, a danas zbog svoje posvećenosti napuštenim životinjama, poznata je cijeloj Hrvatskoj pa i puno šire. Nakon rata su mnoge životinje lutale po gradu, okupljale se u čopore i napadale ljude što je bio veliki komunalni problem u Dubrovniku.

Sandra je 2001. godine u svojoj Župi dubrovačkoj okupila 50-ak pasa i 20 mačaka, a vodi azil na Žarkovici od 2004. godine, dakle bavi se humanitarnim radom već punih 15 godina. Do sada je udomila preko 1000 životinja koje su našle svoj dom od Hrvatske pa sve do Amerike. O azilu i Sandri se već puno toga zna, međutim manje se zna činjenica da je Sandra podigla kredite kako bi odbačenim životinjima omogućila uvjete preživljavanja. Ona već tri godine praktički živi na Žarkovici kako bi čuvala napuštene životinje u azilu, jer ih ne može ostaviti. Azil nema struje niti tekuće vode. Ona živi za njih tristotinjak, koliko ih ima u utočištu trenutno, 24 sata dnevno, po kiši, buri, temperaturama koje idu od minusa pa do plus 40. Bez ijedne kune pomoći.

Ona je sretna kad spasi jedno malo srce, jednu dušu skrivenu u malom dlakavom tijelu. Ona je alfa njihovog čopora, ona je svjetlo na kraju tunela. Ne samo za životinje, nego i za ljude. Ona ima veliko srce, osoba je koja se u velikoj mjeri nesebično daje što se rijetko može sresti i vidjeti. Požrtvovna je, draga i hrabra žena, koja za sebe kaže da je mala, zaslužuje biti poznata javnosti i primjer drugima. Zbog ljudi i ostavljenih životinja.

Teta Nada, kako je svi u Udruzi zovu, je u jednom mandatu bila predsjednica Udruge, u dva mandata tajnica, a u posljednje vrijeme obavlja poslove voditeljice Kluba „Maslačak“ koji djeluje unutra Udruge i članice Upravnog odbora. Od osnivanja Udruge do danas je uložila bezbroj volonterskih sati u „borbu“ za prava osoba s intelektualnim teškoćama. Povodom obilježavanja 25. godišnjice rada Udruge dodijeljena joj je Zahvalnica za 25 godina aktivnog članstva i volontiranja. Za 20. godišnjicu Udruge sudjelovala je kao autor u obilježavanju obljetnice izradom teksta i objavom publikacije Naših dvadeset (20) godina. Teta Nada ima status roditelja njegovatelja, ali uz skrb za svoju kćer svakodnevno radi na senzibilizaciji zajednice o osobama s intelektualnim teškoćama te ukazuje na njihove mogućnosti, ali i potrebe.

Sudjelovala je u izradi dokumenata važnih za rad Udruge, a zalaže se i za gradsku i županijsku strategiju za osobe s intelektualnim teškoćama. Teta Nada je inicijator brojnih ideja koje su prerasle u projekte putem kojih se doprinijelo boljoj kvaliteti života djece s teškoćama u razvoju i osoba s intelektualnim teškoćama, a njenih 26 godina aktivnog rada i isto toliko volontiranja zaslužuje pohvalu i vrijedno je divljenja.

Jedna od njenih ideja i zagovaranja Udruge koje je i ostvareno je dobivanje od Grada Križevaca stambene kuće na korištenje. Nakon obnove dobivene kuće stvoreni su bolji uvijeti za skrb o osobama s intelektualnim teškoćama u velikoj mjeri zahvaljujući teti Nadi. Na taj način Udruga i teta Nada doprinose deinstitucionalizaciji osoba s intelektualnim teškoćama i probijaju puteva dostojanstvenog života s otvorenim mogućnostima za svoje članove u usvajanju novih znanja i vještina svakodnevnog življenja koji njihove živote čini bogatijima u čemu i teta Nada svakodnevno daje svoj doprinos.

Melinda svoj volonterski doprinos obavlja savjesno, a nadasve precizno i uredno što je svima vidljivo u posloženoj odjeći i obući u skladištu udruge. Ona je također neizostavan dio volonterske ekipe koja na štandovima na javnim površinama prezentira rad Udruge, a njezina ljubav prema poznatim joj i nepoznatim osobama definicija su filantropskog dijela rada Udruge. Njezin utjecaj u društvu kroz volontiranje nije samo kvalitetna integracija osoba s Down sindromom, već primjer i poticaj ostalima koji nemaju psihofizičke teškoće.

Volontirala je na preko 50 aktivnosti prikupljanja donacija u trgovačkim centrima te na javnim površinama, na kreativnim radionicama, sortiranju donacija u skladištu, primopredajama donacija štićenicima i mnogim drugim aktivnostima u kojima je prednjačila svojom pozitivom, dobrotom te podizanjem svijesti kod sugrađana. Melinda se ne koristi virtualnim svijetom, zbog čega je njena komunikacija s ostalim volonterima ograničena na usmene dogovore, no niti to je ne sprječava da uvijek bude spremna za volontiranje i pružanje pomoći kako bi promijenila društvo u kojemu živi.

Melinda kao volonterka ne poznaje razliku među kolegama, među donatorima, među korisnicima, svaki joj je čovjek jednak i prema svakome iskazuje jednaku snagu ljubavi i dobrote što je čini iznimnom članicom naše organizacije. Melinda svojim radom, predanošću i sveprisutnim doprinosom svojoj zajednici svakodnevno daje primjer sugrađanima i kolegama što je dobrotvorstvo u društvu.

Osim u pomaganju drugima i podizanju svijesti okoline o poremećajima iz autističnog spektra, Maja je svoju zadovoljštinu pronašla i u sportu, koji je njena mirna luka nakon svakodnevnih životnih oluja kroz koje prolazi. Naime, ova samohrana majka, dugogodišnja je uspješna sportašica, triatlonka koja je čak u sedmom mjesece trudnoće osvojila srebrnu medalju u triatlon štafeti. Osvajala je preko 20 puta razna državna postolja, bila tri put državna prvakinja, a osim toga pronašla je i način kako kombinirati sport i posao – kroz projekt Zaigrana pedala, gdje na biciklu, koji uopće nije vozila do prije nekoliko godina, ide od grada do grada te drži besplatna edukativna predavanja o autizmu, s ciljem osvješćivanja tog poremećaja na drugačiji način, onaj koji ne piše u dijagnostičkom priručniku.

Cilj Majinog projekta i svih njenih predavanja je skrenuti pažnju na važnost primjene igre u radu s djecom s poremećajem iz autističnog spektra. Maja uvijek ponovno naglašava koliko je važno pričati o autizmu kao zasebnom poremećaju koji može i ne mora uključivati intelektualno zaostajanje te kojim se mehanizmima to može spriječiti ili smanjiti zaostajanje. Ova hrabra, samohrana majka još je jednom pokazala kako se uz puno truda, upornosti i odricanja, mogu napraviti čuda, a da potencijali koje krijemo u sebi nemaju granice.

Svojim radom, ali i donacijom vlastitih financijskih sredstava, kao i umjetničkih slika i različitih uradaka, sudjeluje u humanitarnim akcijama namijenjenima različitim skupinama: oboljelima, ženama izloženima nasilju, osobama s invaliditetom. Djeluje i aktivno radi u više različitih udruga: žena, umjetničkim, kao i osoba s invaliditetom. Pored toga ostvaruje suradnju s mnogobrojnim institucijama i udrugama na području Koprivničko-križevačke županije. Motivira ljude u svom okruženju na volontiranje u različitim oblicima. Aktivno sudjeluje u projektu Festivala žena iz ruralnih područja te je 2013. godine osvojila lentu Prve pratilje Najseoske žene i tako je postala ambasadorica koja promiče važnost i vrijednost žene u ruralnim područjima. Često je budna do ranih jutranjih sati, ali ne mari. Izrađuje kostime, ukrašava pisanice, šije i izrađuje i lutke, uglavnom za dječje predstave. Kada obavi sve poslove u polju i staji nastavlja s kreativnim radom. Radi što voli i uživa u uspomenama koje svakoga dana stvara.

Josipa potječe iz slikarske obitelji i kažu da je talent naslijedila od oca. Ona svoj talent pokazuje u različitim oblicima – od slika, ručno oslikanih pisanica, lutki – do slika na platnu i nesebično ga poklanja svima u svom okruženju, Virju u kojem živi u Koprivničko-križevačkoj županiji. Imala je brojne zapažene nastupe u medijima: na televiziji, na radiju i u tiskovinama gdje je uvijek zastupala žene uz naglasak na potrebu afirmacije i umrežavanja žena te međusobnog pomaganja, a posebice pomoći onima kojima je to potrebno i nesebičnog davanja svega što čovjek može pružiti.

Svjedoci Jasmininog zalaganja za najpotrebitije, kroz više udruga i samostalno, kandidirali su je za Dobrotvorku godine. Jasmina se svaki dan trudi ljudima učiniti život ljepšim i svijet ugodnijim mjestom za život. Pomaže onima koji su slabijeg imovinskog stanja, prikuplja za njih odjeću, obuću, hranu i ostale potrepštine za život. Svojim autom i o svom trošku prikuplja hranu i potrepštine za one potrebite…i kad stigne doma – obavi sve kućanske poslove, brine o dvoje djece i ne zapostavlja obitelj.

Po zanimanju je njegovateljica te je posebno osjetljiva na stare, nemoćne i djecu. I sama je majka dvoje djece u kojima se također trudi probuditi volju i želju za humanošću. Ova žena otvorenog srca prema svima, uvijek nasmijana bez obzira na sve tegobe, ne govori o svojim djelima javno, smatra ih uobičajenim te da bi svatko trebao biti takav. Blagdanima, kao i po potrebi, vidjet ćemo je kako donira igračke i slatkiše na bolničkom odjelu pedijatrije. Osim za stare, nemoćne i djecu, Jasmina je jako osjetljiva i na postupanje prema životinjama te je aktivna u traženju udomitelja i pomaže prilikom njihovog udomljavanja. Nerijetko će sudjelovati na prosvjedima protiv zlostavljanja životinja iskazujući svoj stav o pravima koja im se moraju omogućiti.

Jasmina se zalaže za pravo na dom te sudjeluje u akcijama protiv deložacija kako bi spriječila da obitelji ostanu bez jedinog krova nad glavom. Pomaže i beskućnicima, volontirajući s njima u prodaji njihovog časopisa koji također i sama kupuje. U vrijeme migrantske krize Jasmina je provodila dane i noći volontirajući u radu s migrantima koji su pristizali u našu zemlju nakon dugog i neugodnog putovanja kako bi im bar malo vratila nadu u bolje sutra. I sama nezaposlena, nesebično odvaja od sebe i daruje drugima koji su u potrebi. Zbog svega što radi i za što se zalaže te zbog njezinog poticanja drugih na dobro, zaslužila je kandidaturu za Dobrotvorku godine.

Od 2011. godine voditeljica je grupe građanske inicijative Facebook humanitarci Varaždin i jedna je od osnivačica i trenutna predsjednica istoimene udruge koja pomaže građanima u teškoj financijskoj situaciji donacijama hrane, higijenskih potrepština, odjeće, obuće te ostalih stvari potrebnih za dostojan život. Udruga se osim pomaganja u vidu donacija bavi: organiziranjem dječjih humanitarnih igraonica i dječjih sajmova rabljene odjeće, obuće i igračaka; prikupljanjem starog papira i tekstila za Udrugu Spas; prikupljanjem tekstila za Socijalnu zadrugu Humana Nova te svim ostalim akcijama kroz koje se trudi pomoći socijalno osjetljivoj skupini potrebitih građana.

Gordana je redovna posjetiteljica lokalne VTV televizije, putem koje širi saznanje o postojanju udruge te animira građane na pomaganje. Isto tako, informacije o odrađenim humanitarnim akcijama objavljuje na svim portalima Varaždinske županije te u svim lokalnim novinama. Osim konkretnoga, terenskog rada u udruzi, Gordana svojom upornošću, optimizmom i osmijehom sve u svojoj okolini motivira i potiče na uključivanje u rad udruge koju je od temelja postavila na noge.

Privatno je skromna i osjetljiva na nepravdu, a na djelima je velika i glasna. Svaka njena akcija je ostavština za budućnost i zadužuje nas kao društvo. Čovjekov rad mora imati neki cilj, njen je biti korisna drugima!