Na samo spominjanje imena Dese Kolesarić znat ćete da se radi o ženi iznimne vrijednosti za druge žene. Savjetuje i pomaže ženama koje su iskusile razne oblike nasilja pa i obiteljskog kroz savjetovalište u okviru udruge S.O.S. Virovitica što znači savjetovanje, osnaživanje, suradnja. Uspješno vodi udrugu kao predsjednica od 2000. godine kroz čiji rad je pomogla nebrojenom broju žena – žrtvama nasilja. Samostalno ili u suradnji s drugim stručnjakinjama provodi veliki broj edukacija, radionica, seminara, okruglih stolova s temama jačanja civilnog sektora, jačanja žena, prevencije nasilja, trgovanja ljudima. Kroz rad Udruge vodila je preko 20 projekata odobrenih od strane državnih ureda, ministarstava i EU fondova.

Desa je u lokalnoj zajednici Grada Virovitice sinonim za zaštitu žena i ženskih prava te kao osoba koja uporno, suradnjom s drugim udrugama, institucijama lokalne zajednice i ustanovama radi na povećanju i jačanju nevladinog sektora u lokalnoj i regionalnoj zajednici. Izrazito je aktivna u raznim tijelima Virovitičko-podravske županije kao članica ili predsjednica – od timova za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji do povjerenstva za ljudska prava i koordinacije za trgovinu ljudima u sustavu zdravstva na razini županije.

Desa je prava predstavnica primjene cjeloživotnog obrazovanja u životnoj praksi – u zadnjih dvadesetak godina završila je niz seminara o trgovanju ljudima, ravnopravnosti spolova, pisanju projekata za EU fondove i brojnih drugih u organizaciji nevladinih organizacija. Kontinuirano se obrazuje i u svojoj struci, medicinskoj dijagnostici, kroz poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja 1. kategorije s provjerom znanja odgovornog upravljanja i rukovođenja zdravljem u organizaciji Centers for Disease Control, Atlanta, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet i Škole Narodnog zdravlja Andrija Štampar.

Ali ono što Desu čini drugačijom je vječna nasmijanost i dobro raspoloženje. Uvijek spremna svakoga saslušati, empatična, svakome pomoći, biti tu sa svojim bogatim životnim i stručnim iskustvom. I dalje je pogađa nepravda, odmah na nju reagira i pokušava sve da je ispravi. Uzor je mnogim ženama i inspiracijam svima s kojima radi i surađuje.

Biljana je od mladosti nesebično pomagala drugima. Njen senzibilitet za ranjive pokazala je volontirajući u Domu za nezbrinutu djecu u Zagrebu već u srednjoškolskoj dobi, što ukazuje na snažnu osobnost koju Biljana ima i tu svoju snagu daje i drugima .

Na ideju o prikupljanju donacija u obliku kose za izradu prirodnih vlasulja koje se poklanjaju djeci oboljeloj od malignih bolesti došla je shvativši da sličnog načina pomaganja nema organiziranog u Hrvatskoj. Biljana i njena prijateljica Marijana prvo su otvorile Facebook grupu kojoj su dale ime – Kosa ljubavi. Pod istim nazivom nešto kasnije su i osnovale udrugu shvativši da kao pojedinci ne mogu postići tako puno kao kada se organiziraju zakonski te organizirano i dugotrajno nastave skupljati kosu i privlačiti vlasuljarke koje će od odrezane kose izrađivati prekrasne prirodne vlasulje za djecu kojima dobivanje vlasulje znači sve. Nisu se niti u snu nadale koliko će se ljudi odazvati ovoj humanoj i tako potrebnoj akciji za male i mlade kojima ispunjavaju najskrovitije snove. A ljudi se odazvalo puno; novčanim donacijama i donacijama kose. O ovoj akciji pričalo se na poslu i u krugovima obitelji. Brojne osobe duge kose željele su pomoći i bez trunke razmišljanja odlazile u češljaonice i skratile kosu kako bi je donirale za izradu prirodne vlasulje. I poznate javne osobe su se uključile potičući tako na masovnost priključivanja akciji. Tisuće repova kose stiže na adresu udruge koju je Biljana osnovala a ona zadovoljno kaže da im pomaže cijela Hrvatska.

Svojom upornošću i toplinom Biljana je privukla i velike brendove koji su organizirali i veliku humanitarnu kampanju BUDI JAKA. Ako je pitate što ju je potaknulo na pokretanje ove udruge, skromno će reći; netko od gore, tko mi je rekao ti ćeš to napraviti.

Malo je poznato da Biljana, osim što vodi humanitarnu akciju i brine o udruzi koju je osnovala, ujedno i financira rad udruge. A pored svojeg obiteljskog života i svojeg posla, uspijeva naći vremena posvetiti se svakoj potrebitoj osobi u onoj mjeri koliko je to potrebno. Kod Biljane ne postoje neizvedive situacije, u njenom vokabularu ne postoji riječ – NE. Uvijek će učiniti sve da dođe do rješenja, ma koliko je to teško izvedivo , jer za nju je sve izvedivo! Ona je borac za sve one kojima se trudi pomoći i kojima je pomoć doista i potrebna te je uzor većini oko sebe.

Azra Šarić je veliki dio svoga života posvetila borbi za dobrobit svojih sumještana u jednom od najsiromašnijih dijelova Hrvatske, u općini Sunja. Inicirala je i vodila više projekata u svome mjestu, selu Bestrma. Zahvaljujući njoj danas se djeca iz ruralnih krajeva Sisačko-moslavačke županije voze organiziranim školskim autobusom do škole u Komarevu iz sela Bestrma. Njena uporna bitka za osiguranje autobusa školskoj djeci iz njenog sela trajala je pune dvije godine. Nije se predavala – obraćala se Gradu Sisku, različitim ministarstvima i jednom saborskom zastupniku. Njena upornost i posvećenost urodili su plodom. Djeca danas ne idu pješice po kiši, snijegu i nevremenu. Djecu danas vozi školski autobus do škole. Nadalje, uspjela je organizirati i prikupiti sredstva za razminiranje područja uz cestu kojom djeca pješače do najbliže autobusne stanice .

Uvijek je tu gdje treba pomoći potrebitima. Pomogla je razvojačenom branitelju kojem se urušila kuća, nabavkom i opremanjem kontejnera za smještaj. Organizirala je pomoć u nabavci uniformi za male vatrogasce Općine Sunja što im je omogućilo vježbanje, sudjelovanje u mjesnim povorkama i predstavljanje rada u lokalnoj zajednici. Također je organizirala pomoć povratnicima i doseljenicima u svojoj općini u rješavanju prava na zdravstveno osiguranje i realizaciji zajamčenih minimalnih naknada. Kontinuirano prikuplja pomoć, a i sama je pruža socijalno ugroženim stanovnicima na području Općine Sunja. Prikuplja odjeću, obuću, hranu i druge potrepštine koje ranjivim skupinama osiguravaju osnovne potrepštine za život.

Azra je nedavno pokrenula inicijativu za izgradnju dječjeg igrališta za djecu Općine Sunja kako bi i na ovaj način djeca njenoga kraja imala jednake mogućnosti kao i djeca iz većih gradskih središta – igru na otvorenom i sprave za igranje i vježbanje. Nakon njene trogodišnje upornosti i obilaženja brojnih ureda i pisanja dopisa, uskoro treba biti završeno asfaltiranje 600 m makadamskog seoskog puta zahvaljujući čemu će njeno selo dobiti osiguran odvoz smeća i javni prijevoz čime će na još jedan način Azra značajno doprinijeti kvaliteti života svojih sugrađana.

Rečenica koja najbolje opisuje Andrijanu Žderić je: Biti dobar je plemenito. Učiti druge da budu dobri, je još plemenitije. Andrijana je majka djece s teškoćama, samozatajno radi na ostvarivanju jednog jedinog cilja, a to je bolje prihvaćanje djece s teškoćama u društvo.

Počela je potiho pišući blog naziva Jedna mala tipkovnica opisujući svoje svakodnevne situacije, pokušavajući olakšati roditeljima djece s teškoćama koji prolaze slične ili iste situacije, pokušavajući podići svijest javnosti o problematici djece s teškoćama. Roditelji koji su čitali njen blog ovako komentiraju njenu ulogu u njihovim životima: „Da nije bilo Andrijane…“, „Andrijana nam je otvorila oči…“, „Andrijana nas je prigrlila kad nam je bilo najteže…“

Nije joj bilo teško krenuti teškim putem, pa i onim najtežim, kako bi pokazala i drugim roditeljima da su njihova djeca jednako vrijedna, da mogu sve što mogu druga djeca, samo ako roditelj bude bio baš to – roditelj. I upravo u ovoj roditeljskoj ulozi Andrijana se pokazala najjačom. Nije joj bilo teško uputiti se u neku udrugu i savjetovati druge roditelje, nije joj bilo teško ni sudjelovati u radu drugih udruga i institucija, nije joj bilo teško sudjelovati u znanstvenim istraživanjima…sve što je vodilo boljitku djece s teškoćama, Andrijani nije bilo teško. Pa ni u njenim najtežim trenucima!

Kako bi njena nastojanja u izjednačavanju mogućnosti djece s teškoćama mogla doprijeti do što više građana i institucija; Andrijana se uključuje u osnivanje Radnog tima Facebook građanske inicijative Pomognimo djeci s invaliditetom. Kontinuirano je aktivna na Facebook stranici Pomognimo djeci s invaliditetom koji prati 6.500 roditelja. Njenim iznimnim zalaganjem mnogi roditelji djece s teškoćama, koji ranije nisu ostvarivali nikakva prava, dobili su status roditelja njegovatelja, koji bez njezine upornosti ne bi mogli ostvariti prava niti bi znali za tu mogućnost. Andrijana je bila ta koja je svoje slobodno vrijeme ulagala u pisanje prigovora za često njoj nepoznate roditelje, članove građanske inicijative. Mnogi roditelji nisu bili upoznati s mogućnošću anesteziranja djece s teškoćama u vrijeme dentalnih zahvata bilo koje vrste, pa čak i za sam popravak zuba. Zahvaljujući Andrijani, njenim informiranjem roditelja i javnosti, zalaganjem za svako dijete, veliki broj djece popravili su svoje zube uz anesteziju. Roditelji i djeca su joj na tome neizmjerno zahvalni.

Kao članica radnog tima Građanske inicijative Pomognimo djeci s invaliditetom, dobitnica je nagrade Ponos Hrvatske 2015. Predložena je za nagradu Dobrotvorka godine zbog svih roditelja djece s teškoćama, zbog njene bezgranične nesebičnosti i brižnosti, zbog činjenice koliko puno daje drugima i nesebično ih uči.

Aleksandra Hampamer je osoba velikog srca, nepresušne energije, spremna pomoći svima koji njenu pomoć trebaju. Ona je dugogodišnja volonterka i humanitarka. Sveprisutna je, a nenametljiva, neizmjerne snage i ljubavi. Unatoč brojnim obavezama, uvijek će naći vremena porazgovarati, odgovoriti na poruku, pomoći…Otvorila je svoje srce i svoj dom svima kojima je potrebna.

Teško osobno iskustvo Aleksandra je pretočila u jednu od svojih knjiga, knjigu o nasilju u obitelji Očuh i kopile. Poruka koju Aleksandra želi prenijeti je da se o nasilju u obitelji i općenito o nasilju treba govoriti, te da se na nasilje ne može odgovoriti nasiljem, već traženjem pomoći kako za žrtve nasilja, tako i za zlostavljače. Pokrenula je kampanju Usudim se reći: Da, zlostavljana sam!, a sudjelovala je i u kampanji Women across Borders. Žrtve nasilja većinom su žene, koje često ne dobivaju primjerenu potporu, stoga su i knjiga i kampanje Aleksandrin doprinos u rješavanju ovog problema.

Ona često organizira humanitarne akcije, a kroz projekte udruge Umjetnost davanja pomaže djeci, starijima i nemoćnima. U sklopu Udruge se organizira niz projekata, među kojima i izgradnja Grada labirinata u malom međimurskom mjestu Badličan, kojeg godišnje pohodi na tisuće turista iz svih krajeva Hrvatske i šire, te akciju Mala igračka za veliki dječji osmijeh, kojom se prikuplja odjeću, školski pribor, knjige i igračke za djecu bez roditeljske skrbi.

Aleksandra je i velika ljubiteljica prirode i životinja. Dugogodišnja je voditeljica skloništa Skloništa za životinje Prijatelji Čakovec, jednog od samo 6 no kill skloništa za životinje u Hrvatskoj putem kojeg je uspostavila uspješnu domaću i međunarodnu suradnju s raznim institucijama i lokalnim stanovništvom. Projekt spašavanja pasa iz romskih naselja uz suradnju njihovih stanovnika, jedan je od njih. Dojmljiva je njena suradnja sa školama u lokalnoj zajednici, čijim učenicima prenosi vrijednosti volontiranja. Najmlađi, na njima vrlo prihvatljiv način (uz životinje), uče kako se uključiti u rad za zajednicu.

Aleksandrina poruka o volontiranju je: Nemojte čekati da počnete s promjenom kad nađete vremena jer ga nikad nećete naći. Počnite sada, upravo ovog trenutka. Malim koracima prema malim ciljevima. Možda ne možete odvojiti nekoliko sati dnevno da pomognete nekome ili promijenite nešto u svojem životu, ali možete sigurno odvojiti deset minuta danas, deset sutra i tako svaki dan učiniti ponešto. Rezultati će vrlo brzo postati vidljivi i istovremeno poticaj za daljnji rad u smjeru kojim ste krenuli.