Tatjana Reić, doktorica veterinarskih znanosti, rođena 1960. godine u Splitu, magistrirala je 1997. godine. Kao mlada perspektivna znanstvenica zaposlena u prehrambenoj industriji, prije dvadesetak godina, očekujući ostvarenje životnog sna – postati majkom, doznaje bolnu istinu da boluje od hepatitisa C.
Tu počinje njezina osobna kalvarija i strah, ali i potreba borbe za kvalitetnim
životom unatoč bolesti. Istodobno, uz bojazan za život tek rođene kćeri, pažnju da se zaraza ne prenese i u široj obitelji, javlja se potreba za podjelom svojih saznanja o opasnostima od hepatitisa također široj društvenoj zajednici. Svjesna da sa zaraznom bolešću može značiti opasnost ako nastavi rad s hranom, prekida svoju započetu karijeru i okreće se borbi protiv bolesti. Počinje organizirati skupove, otvoreno govori o zarazi i uči ljude kako da se štite i bolesne kako da olakšaju situaciju u kojoj su se našli, iako je tih godina biti zaražen virusnim hepatitisom C značilo stigmatiziranje i odbacivanje iz društva – bolesnici su smatrani krivima za svoju zarazu jer se hepatitis u svijesti ljudi uglavnom vezao uz nedolično ponašanje (promiskuitet, droga).
Njezina osobna nemoć, koju uzrokuje tijek bolesti, nije ju spriječila da se nastavi boriti za dobrobit društva na još jedan način – da svoja stručna znanja neprestano nadopunjuje, te ih koristi da bi u nadležnim institucijama postigla napredak u pogledu liječenja. Njezina svijest nalaže joj da druge zaštiti od tog podmuklog ubojice.
Godine 2000. godine sudjelovala je u osnivanju udruge Hepatos – prve udruge pacijenata koja se bavi promicanjem prava pacijenata s bolestima jetre u Republici Hrvatskoj.
Testiranje krvi davatelja počelo je 1993. u Hrvatskoj, a znamo da je u godinama koje su prethodile tome na ovim prostorima bjesnio rat i da su mnogi zaraženi ranjavani na taj način dobili virusni hepatitis, te ne znajući ništa ili vrlo malo o tome, nesvjesno ga prenosili dalje. U vrijeme velikih promjena u životima ljudi na ovim prostorima, uz stalni stres i zato oslabljenost organizama, zaštita od virusa kod velikog broja ljudi je nedovoljna, pa se zaraza nesmetano dalje prenosi kod pedikera, kozmetičara, frizera, brijača, u tatoo-salonima, zdravstvenom osoblju…
Djelovanje magistre Reić nije se zaustavilo na psihosocijalnoj pomoći oboljelima u Splitu, njezinim lobiranjem i zalaganjem udruge za promjene u liječničkim tretmanima. Dana 11. siječnja 2006. godine registriran je Savez oboljelih od hepatitisa Republike Hrvatske, čime je potaknuto širenje mreže udruga koje se bave istom problematikom diljem Hrvatske i započeto osnivanje novih. Uz HULOH Hepatos u Savezu su i Institut – Pula osnovan 2004. udruga koja se bavi ovisnicima, Hepatos – Osijek osnovan 20. 03.2004., Hepatos – Zagreb 26.07.2006., Hepatos – Dubrovnik 13.07.2007., Hepatos – Rijeka 28.08.2009., Hepatos – Koprivnica 03. 09. 2009. Upravo inicijativom gospođe Reić, ove su udruge zajedničkim radom poticale naš zdravstveni sustav na uvođenje novih terapija u liječenje virusnih hepatitisa.
Tatjana Reić također je članica Hrvatskog nacionalnog odbora za virusni hepatitis. Godine 2010. HULOH Hepatos imenovana je povjerenikom Svjetske zdravstvene organizacije, što dokazuje da je udruga prepoznata i priznata od međunarodne i domaće stručne zajednice u borbi protiv virusnih hepatitisa. To je rezultat višegodišnje posvećenosti radu na poboljšanju kvalitete življenja i direktne pomoći oboljelima, preventivnih i javnozdravstvenih aktivnosti, zagovaranja i lobiranja, te izmjena zakonskih odredbi u interesu oboljelih, doprinosa demokratizaciji i antidiskriminaciji kao i jačanja vlastitih kapaciteta.
U travnju 2011. godine, Tatjana Reić preuzela je funkciju predsjednice Europske udruge pacijenata s bolestima jetre – European Liver Patients Association (ELPA). Dana 6. studenog 2012. godine na predstavljanju međunarodnog hepatitis indeksa – objavljeno je da Hrvatska zauzima 8. mjesto. Indeks uspoređuje prakse screeninga, liječenja i tretmana hepatitisa u 27 članica Europske Unije, te Švicarskoj, Norveškoj i Hrvatskoj. Europski hepatitis indeks pokazuje da Hrvatska dobro provodi prevenciju u usporedbi s drugim zemljama. Međutim, postoje manjkavosti u liječenju te, kao u većini europskih zemalja, u rutinskom screeningu. Kao posljedica tih manjkavosti, velik dio infekcija biva otkriven prekasno, što dovodi do sekundarnih oštećenja i povećava mogućnost nesvjesnog prenošenja virusa drugim osobama. Na potrebnim promjenama u tom smislu danas radi gospođa Reić, ali naglašava da one nisu moguće bez ulaganja zajedničkih napora. Stoga često ističe kao cilj donošenje Nacionalnog plana za borbu protiv virusnih hepatitisa.
Svakako je to žena koja nesebično daruju svoje znanje, zdravlje, slobodno vrijeme, ali i novac za potrebe zajednice. Znamo da je njezin rad i takav stav prepoznat u institucijama, kako Republike Hrvatske, tako i čitavog svijeta, no ovom nominacijom želimo kao pripadnici civilnog društva pokazati da nam je čast poznavati dobrotvora i ženu koja svojim djelima i ljubavlju, pridonosi kvaliteti svijeta i razvoju zajednice.