Marina Hoblaj rođena je 1962. godine kao jedno od petero djece u siromašnoj obitelji. Životne okolnosti naučile su je skromnosti te o važnosti dijeljenja i međusobnog pomaganja. Kao djevojčica od 14 godina ostala je bez oca te je bila primorana zaposliti se i osamostaliti kako bi pomogla obitelji.
Iako ona i suprug Vladimir nisu mogli imati djece, to ih nije spriječilo da se ostvare kao roditelji te da svu svoju ljubav i pažnju usmjere prema djeci u potrebi. Od 1987. godine brinuli su o nećaku kako bi mu privremeno pružili obiteljsko okruženje i bolje životne uvjete, no to privremeno je postalo 20 godina zajedničkog života i radosti.
Svoju najveću životnu želju, da postane majka, Marina je ispunila 1990. godine kada su ona i suprug posvojili svoju prvu kćer. Uvidjevši da je roditeljstvo njihov životni poziv, posvojili su još četvero djece s teškoćama u razvoju jer je Marinina želja bila da posvoji djecu koja su prema mišljenjima stručnjaka bila teško posvojiva.
U vrijeme rata pomagala je prognanicima, a jedno je vrijeme njezina obitelj skrbila o dvije obitelji iz istočne Slavonije.
Oduvijek je posebno senzibilizirana za djecu s teškoćama tako da je volontirala kao asistentica za prijevoz djece s najtežim oblicima tjelesnih oštećenja u Caritasovu domu “Dr. Antun Bogdan“ u Čakovcu.
Bila je vrlo uspješna i na poslovnom planu – vodila je obiteljsko poduzeće, a neko vrijeme imala i butik modne odjeće.
Aktivna je i na umjetničkom planu – sa suprugom je osnovala kazalište Cornerstone Arts Hrvatska, u kojem je uz produkcijske poslove i kostimografiju imala prilike nastupati i kao glumica. Uza sve, Marina obožava uzgajati cvijeće za što je 2007. godine primila prestižnu nagradu “Zeleni cvijet” za najljepše uređene balkone kontinentalne Hrvatske.
Kako su djeca rasla i počela se osamostaljivati, Marina i njezin suprug odlučili su postati udomitelji i pomoći djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Od 2000. godine udomili su sedmero djece, a trenutačno brinu o četvero djece, od kojih je dvoje romske nacionalnosti. Marina se posebice zalaže za promicanje prava osoba romske nacionalnosti te je bila jedan od glavnih aktera u projektu Razvoj udomiteljstva za djecu romske nacionalnosti „Različito ih vidimo, jednako ih volimo“ koji je financiran od UNICEF-a. Bila je i organizatorica Nacionalne konferencije o udomiteljstvu koja je bila posvećena upravo razvoju udomiteljstva za djecu romske nacionalnosti.
Od 2013. godine predsjednica je Udruge udomitelja djece Međimurja te se bavi promicanjem prava udomitelja i smještenih korisnika. Aktivna je članica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece-udomitelji za djecu kroz koji se posebno zalaže za profesionalizaciju udomiteljstva.
Organizirala je brojne aktivnosti kojima je omogućila ljetovanja i izlete za djecu iz udomiteljskih obitelji. U sklopu Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece samoinicijativno je pokrenula akciju 500 šalova za 500 Božićnih poklona za djecu iz udomiteljskih obitelji te sama izrađuje šalove koji se poklanjaju osobama koje daju dobrovoljne priloge. Za svoj rad dobila je nagradu „Zrinski“ županijsko priznanje za humanitarnu aktivnosti.
Marina je skromna i požrtvovna žena bez predrasuda koja zrači pozitivnom, žena koja daje puno ljubavi.
Predlagatelji:
Mladenka Ravenski
Katarina Maček
Mirela Despotović
Marija Igrec
Ivana Belamarić
Eva Husak Bačac